Author Archives: philippe.morlhon@mouvement-up.fr

PRAKTIČNA VEŽBA 1 „Proveravam pouzdanost vebsajta za informisanje“

OBJAŠNJENJE VEŽBE

 

S obzirom na sve brojnije sajtove na internetu, nije uvek lako razlikovati one koji sadrže prave i proverene informacije sa naznačenim izvorom i od javnog značaja od lažnih senzacionalističkih vesti. Ovi sajtovi, koje često prave profesionalni veb programeri, sve više liče na prave sajtove za informisanje (kvalitet dizajna, funkcije…).

 

No, uvek je moguće ostati na oprezu i proveriti pouzdanost nekog vebsajta, a ovde ćemo vam pokazati i kako, etapu po etapu!

 

 

PRAKTIČNI SAVETI

 

Etapa 1: Kliknite na kartice „pravni podaci“ ili „o nama“: Na njima uglavnom možete da uočite tip sajta koji se konsultuje, a daju i osnovne informacije o prirodi sajta, njegovom vlasništvu, pravnom entitetu sa kojim je povezan, finansijskom prometu, datumu kreiranja itd. Što su kartice vidljivije, pristupačnije i bogatije preciznim informacijama, utoliko se sajt može smatrati pouzdanim.

 

Napomena: Na sajtovima za kupoprodaju, pravni podaci su obavezni. Ako nema pravnih podataka, ne kupujte na tom sajtu!

 

 

Etapa 2: Proverite identitet i pouzdanost redaktora sajta: Nakon konsultovanja kartice „pravni podaci“ i „o nama“, trebalo bi lako da pronađete ko je ili ko su autor/i sajta. Kartice „Naš tim“ ili „kontakt“ upravo tome služe. Ako ne nalazite ove kartice i ako vam se ova etapa čini komplikovanom, to je loš znak: autori pouzdanog sajta nemaju razloga da se kriju! A ako uspete da saznate ko su navedeni saradnici et ako želite da proverite njihov identitet, možete da uradite kratku pretragu o njima kako biste sami proverili da li su dovoljno legitimni da pruže informaciju ili da analiziraju određenu temu (novinari, stručnjaci, naučnici…).

 

 

Etapa 3: Potražite izvore informacije: Zatim sebi postavite sledeća pitanja. Da li ovaj sajt navodi izvore? Da li je moguće doći do porekla informacija objavljenih na sajtu? Što više je izvora navedeno i što su više priznati, utoliko su informacije prenesene u objavama sigurnije i pouzdanije.

 

 

Etapa 4: Analizirajte način predstavljanja informacije: Ova etapa zahteva malo više pažnje, određen oklon i kritički duh. Postavite sebi sledeća pitanja: da li je informacija predstavljena na ujednačen način? Da li naslovi odražavaju suštinu članaka? Da li sajt objavljuje činjenične informacije ili stavove? Da li ton sajta odmeren? Otvoren za neslaganje i višestrukost gledišta?

 

 

Etapa 5: Pažljivo osmotrite kvalitet dizajna i pravopis: Razlika između pravog sajta i sajta napravljenog u fabrici lažnih vesti sve je složenija i sve ju je teže uočiti, ali ovaj savet može da vam pomogne u nekim slučajevima: ako je dizajn sajta osrednji i ako su članci puni pravopisnih grešaka, to često znači i da je informacija lošeg kvaliteta. Na internetu su forma i sadržaj povezani!

 

 

Etapa 6: Pokušajte da ostavite komentar na sajtu: Na većini profesionalnih sajtova, moguće je ostaviti komentar i dati mišljenje o sadržaju nekog članka. Ako ne uspevate da nađete ovu funkciju, to znači da autori sajta nisu stvarno otvoreni za kritiku, debatu i protivljenje, a to nije dobar znak! Naime, kada neko širi lažne vesti ili teorije zavere, ne želi da bude raskrinkan!

 

 

Etapa 7: Proverite https protokol: Ova opcija dostupna je svima kako bi se izbegli prevare na internetu. Treba proveriti da li postoji HTTPS protokol, jer on omogućava posetiocu da proveri identitet vebsajta kome pristupa, putem elektronskog sertifikata koji izdaje priznata ustanova sa pouzdanom reputacijom. Lako se nalazi na početku trake za pretragu. Ako se ne pojavljuje skraćenica https, to sigurno znači da sajt treba izbegavati!

 

 

Etapa 8: Koristite WHOIS: Na kraju, ako želite da budete brzi i efikasni, možete se poslužiti sajtom WHOIS, u bukvalnom prevodu „Ko je“. Dovoljno je da njegovu početnu stranu kopirate i nalepite URL adresu datog sajta i za nekoliko sekundi ćete imati pristup svim korisnim informacijama o tom sajtu.

 

 

NA VAS JE RED!

 

Tabela za ocenjivanje pouzdanosti nekog sajta:

Kako biste lako primenili ove savete dok surfujete na internetu, evo tabele koja će vam pomoći da ocenite pouzdanost nekog sajta. Što višu ocenu sajt dobije, utoliko će biti pouzdaniji i kvalitetniji!

Naziv sajta:

___________________________________________________________

Adresa sajta:

______________________________________________________

 

 

0/20

Na sajtu lako pronalazim ove informacije:

– tvorci

– datum kreiranja

– predstavljanje tima i projekta

– finansijske i pravne informacije

+3

Saradnici sajta su dovoljno legitimni da me informišu o temi kojom se bave: da li se radi o novinarima ili o priznatim stručnjacima?

+3

Autori navode više izvora i mogu lako da pristupim tim izvorima i da ih proverim

+3

Mogu lako da ostavim komentare, izrazim se, dam svoje mišljenje o članku

+2

Na sajtu nema pravopisnih grešaka

+2

Sadržaji su nijansirani i daju različite take gledišta

+2

Uspeo sam da pronađem informacije o sajtu na platformi WHOIS

+3

Linkovi su istekli

-2

Prebrzo mi je zatraženo da pristupim nekoj grupi, organizaciji, političkoj partiji ili da kupim neki proizvod

-3

Ocena

__/20

 

 

PRAKTIČNA VEŽBA 2 „SMIŠLJAM NAJBOLJU LAŽNU VEST GODINE“

OBJAŠNJENJE VEŽBE

 

S razvojem društvenih mreža, sve više lažnih informacija brzo kruži, sprečavajući nas tako da izgradimo realistično mišljenje o određenoj temi ili aktuelnostima. Ove lažne vesti su čak ponekad usmerene protiv određene zajednice, raspiruju strah i mržnju uli jednostavno šire lažna verovanja.

 

Da biste bolje razumeli kako se prave lažne vesti, moći ćete da se stavite u položaj manipulatora informacijama i da i sami osmislite jednu lažnu vest.

 

 

PRAKTIČNI SAVETI

 

Definicija: Kada govorimo o lažnim vestima, lažnim informacijama ili pojmu „fejk njuz“, radi se o lažiranim, krivotvorenim ili izvrnutim informacijama, voljno distribuiranim od strane pojedinaca, aktivista ili političkih čelnika u cilju manipulacije građanima i ubeđivanja u svoje ideje.

 

Osobine delotvorne lažne vesti su:

 

  • Osetljiva tema: Lažne vesti se često masovno dele jer se bave senzacionalnim, političkim, emocionalnim, vanrednim ili opasnim temama. Lažne vesti se uglavnom služe našim strahovima i predrasudama.
  • Dobra struktura: Čak i ako je informacija netačna, to ne znači da ne može biti strukturisana i dobro izgrađena (lažnim) argumentima
  • Dobar naslov: Dobar naslov je veoma važan jer se često upravo zbog njega klikne ili konsultuje dati članak ili objava
  • Dobri vizuelni elementi: Članci i informacije uopšteno, bili oni istiniti ili lažni, su mnogo prodorniji i pamtljiviji kada su propraćeni slikom, fotografijom ili video zapisom
  • Širenje: Da bi lažna vest bila delotvorna, mora da se distribuira na više društvenih mreža (Twitter za lažne političke informacije, Facebook za senzacionalne lažne vesti, Instagram za lažirane fotografije i video zapise itd.)

 

 

NA VAS JE RED!

 

1: Odaberite intrigantnu temu – Uticaj vaše objave/članka će većim delom zavisiti od izbora teme. Za početak možete da odaberete opštu temu pa zatim da suzite pretragu.

 

Primer: zdravlje => medicina => uticaj zraka i talasa na ljudsko telo

 

2: Smislite prodoran naslov – Treba da sažme glavnu informaciju i da probudi znatiželju.

 

Primer: „Kineski lekar oživeo pacijenta zahvaljujući gama zracima“

 

3: Ispišite više argumenata da poduprete/obogatite vašu lažnu vest – Spisak argumenata će vam pomoći u pisanju i proizvodnji vaše lažne vesti. Za to možete da iskoristite različite tehnike manipulisanja informacijom: Izvući informaciju ili izjavu iz konteksta / Napraviti lažno svedočenje / Izmisliti veze između događaja ili stvarnih činjenica /…

 

Primer: 1. Definicija gama zraka 2. Mogućnost da se ponovo pokrene srce pacijenta kome je stalo srce 3. Korišćenje gama zraka u medicini (radioterapija i radiohirurgija) 4. Korišćenje izjave izvučene iz konteksta 5. Lažno svedočenje kineskog lekara 6. Itd.

 

4: Napišite vašu lažnu vest – Tokom pisanja, možete da pratite i razradite argumente koje ste prethodno izlistali. Što se tiče stila pisanja, poželjno je imitirati novinske ili naučne članke kako bi vaša lažna vest bila verodostojna ali ne treba zaboraviti da je cilj da se ubede čitaoci.

 

5: Izaberite ilustraciju – Treba izabrati ilustraciju koja najbolje sažima vašu lažnu vest i ujedno ostavlja utisak na čitaoce.

 

image1.png

 

6: Uporedite vašu lažnu vest: Kada završite lažnu vest, možete da predložite vežbu prijateljima i da uporedite rezultate (Čija je lažna vest najverodostojnija? Najoriginalnija? Najsmešnija? Itd.). Možete čak i da probate da prevarite prijatelje ali je važno da im napomenete da se radi o vežbi koja pomaže da se bolje uoči ova tehnika manipulisanja i da se lakše prepoznaju lažnne vesti. Ako vam pođe za rukom, setite se da hiljade ljudi, koji vam nisu prijatelji, mogu svakog dana i vama samima da proslede lažne informacije.

PRAKTIČNA VEŽBA 3 „PIŠEM SVOJ ČLANAK“

OBJAŠNJENJE VEŽBE

Pisanje članka nije jednostavan zadatak. Evo nekoliko saveta kako da brzo napišete članak o temi koja vas zanima i koja bi mogla da zanima i širu javnost.

 

 

PRAKTIČNI SAVETI

 

Šta je članak? Članak je tekst koji pruža informacije i koji prenosi činjenicu od opšteg značaja, trudeći se ujedno da predstavi što više elemenata i tako pomogne čitaocima da bolje razumeju obrađenu temu.

 

Napisani članak možete da postavite na vaš blog ili vaše društvene mreže, ili da na primer objavite vašu analizu nekog događaja u lokalnom listu! Možete na primer da pišete o vašoj četvrti i tako prijavite određene probleme koje je se tiču ili da naprotiv istaknete neku pozitivnu priču. Na vama je da izaberete ugao članka!

 

Članak uglavnom treba da odgovori na sledeća osnovna pitanja:

 

Ko? Ko su akteri uključeni u događaj?

Šta? Šta se desilo?

Gde? Gde se događaj desio?

Kada? Kada se događaj desio?

Zašto? Koji su uzroci događaja?

 

Dužina članka nije uvek ista, ali je najvažnije pomoći čitaocu da razume obrađenu temu. Evo nekoliko saveta za pisanje novinskog teksta.

 

Prema namerama autora, razlikujemo više vrsta članaka:

 

  • Članak koji ima za cilj da pruži novu informaciju (blic vest, novost, dopuna, montaža i izveštaj)
  • Detaljan članak koji dubinski analizira određenu temu (istraživanje, reportaža i intervju)
  • Članak kojim se izražava mišljenje na određenu temu (uvodna reč, kolumna, kritika, portret, itd.)

 

U svakom slučaju, pre pisanja članka treba pronaći izvore (institucije, druge novinare, neposredne svedoke, itd.).

 

NA VAS JE RED!

 

Nakon prikupljanja informacija (i provere izvora !), pripremite shemu sa strukturom vašeg članka. Napišite članak prema sledećim etapama:

 

I/ Naslov

Naslov je veoma važan i treba da bude kratak, oštar i da čitaocu odmah da uvid u obrađenu temu i u tačku gledišta novinara.

„Lid“, to jest kratak pregled članka na početku, može da se doda posle naslova.

 

II/ Uvodni materijal

Početak teksta je veoma važan jer treba da zainteresuje čitaoca za ostatak članka. Uvodni materijal može dakle već da naznači razloge zbog kojih se obrađuje data tema.

 

III/ Paragrafi

Paragrafi su središte teksta. Ne zaboravite da uvek odvojite činjenice od stavova! Ne postoji objektivno tumačenje. Ali ako se obrade svi aspekti teme, možemo da predstavimo temu u celini i da omogućimo čitaocu da sam izgradi mišljenje.

 

IV/ Završna misao

Završna misao je zaključak članka. U ovoj sintezi, autor može da predstavi i svoje lične stavove kao i predloge za budućnost (takođe na obrađenu temu).

 

Po potrebi, poslužite se alatkama ispod za planiranje i pisanje prve verzije vašeg članka :

 

 

ŠEMA ZA PRIPREMU PISANJA

 

NASLOV I LID

Naslov mora da bude oštar. Lid dopunjuje naslov i navodi, u jednoj ili dve rečenice, osnovne tačke članka.

 

UVODNI MATERIJAL

Početak teksta je veoma važan jer treba da zainteresuje čitaoca za ostatak članka.

 

PARAGRAFI

Članak dakle treba da odgovori na sledeća osnovna pitanja:

Ko? Šta? Gde? Kada? Zašto?

Ne zaboravite da je važno odvojiti činjenice od stavova!

 

ZAVRŠNA MISAO

Kratak zaključak članka

 

Članak možete ilustrovati fotografijama, video zapisima, itd. Međutim, obavezno treba dodati opis ispod ilustracije (jedna rečenica u kojoj se opisuju slika ili video zapis i njihov izvor).

Ne zaboravite da iščitate tekst! Možete i da zatražite od nekoga da vam pomogne da poboljšate tekst.

TESTIRAJ ZNANJE O MEDIJIMA I INFORMISANJU

ISTINITE ILI LAŽNE VESTI?

1 – U ČEMU SE SASTOJI NOVINARSKO ZANIMANJE?

KLJUČNI POJMOVI

 

Novinar ima zadatak da pretraži i proveri informaciju, da je napiše i objavi u bilo kom vidu. Novinar je dakle pre svega redaktor, stručnjak za pisanje. Ali novinar takođe sveodoči, snima video i zvuk, intervjuiše, montira, formatira stranice… U ovo zanimanje spada veliki broj različitih funkcija: glavni urednik, reporter, montažer, fotoreporter… Novinar ujedno može i da izabere specijalnost (lokalne vesti, sport, ekonomija, finansije, politika…) ili ne.

 

O kom god vidu medija ili poslodavcu da se radi, novinari moraju da poštuju neka osnovna pravila (da uvek proveravaju izvore i informacije, da nađu ugao kako bi hijerarhijski organizovali informacije, da privuku pažnju čitaoca jednostavnim, živahnim i direktnim stilom) kao i stroga i precizna deontološka pravila (da poštuju dostojanstvo drugih, da imaju kritički pristup, proveravaju izvore…).

 

Status profesionalnog novinara dodeljuje se osobi kojoj je osnovno, redovno i plaćeno zanimanje rad u jednoj ili više dnevnih ili periodičnih publikacija, jednoj ili više novinskih agencija, na radiju, televiziji ili internetu, i kojoj je to osnovni izvor prihoda.

 

Rad novinara je od neophodan za informisanje građana. Novinarstvo se često smatra četvrtom vlašću, uz zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Pošto su mediji razotkrili brojne političke skandale, neke vlade pokušavaju da ograniče štampu u svojim zemljama.

 

 

KONKRETAN SLUČAJ

KRIK: Primer istraživačkog medija u Srbiji: https://www.krik.rs/

 

U Srbiji su novinari istraživačkog medija KRIK vodili brojne dokumentovane istrage o korupciji i organizovanom kriminalu u svojoj zemlji. Jelena Radivojević, jedna od šest novinarki KRIK-a, u intervjuu za Courrier des Balkans rekla je da glavni urednik Stevan Dojcinović često trpi vrlo teške napade od strane srpskih tabloida, koje finasira vlast.

 

Prema ovoj novinarki i njenim kolegama, vlada se posredstvom određenih medija trudi da diskredituje čitavu redakciju i neke osobe lično, optužujući ih na primer da su „strani agenti koji radi za druge zemlje“ ili objavljujući njihove privatne fotografije.

 

Iako novinari nikada nisu fizički napadnuti, jednoj novinarki je obijen stan a novinari su primali pretnje smrću na Facebook-u, dok počinioci nikada nisu ispitani.

 

Slučaj medija KRIK pokazuje rizike novinarskog posla i udare na slobodu štampe u Srbiji i svetu.

2 – KAKO SU SE MEDIJI RAZVIJALI KROZ ISTORIJU?

KLJUČNI POJMOVI

 

Tradicionalni mediji su oni mediji koji su postojali pre interneta: radio, televizija i štampa. Od 1990ih godina i razvoja digitalnih medija, ovi istorijski mediji se obnavljaju tako što predlažu „onlajn“ verzije ali i verzije prilagođene pametnim telefonima i tabletima.

 

Od 2004. godine počinju da se pojavljuju novi medijski akteri koji postaju konkurencija tradicionalnim medijima: društveni mediji (Facebook, YouTube, Instagram, itd.). Radi se o digitalnim platformama čiji sadržaj stvaraju korisnici i gde primat ima interakcija između internet korisnika. Ova logika saradnje je karakteristična za veb 2.0: nekada potrošači informacija, internet korisnici su sada njihovi akteri.

 

Razvoj medijskog sveta donosi nove mogućnosti. Naime, pojavom novih digitalnih formi (blogovi, Wikipedia, YouTube, društvene mreže, itd.) širi se pristup znanju, ojačavaju se sloboda izražavanja i učešće građana.

 

Što se tiče uloge medija, tradicionalnih kako i onlajn, UNESKO predlaže zanimljivu tipologiju. Mediji mogu da ispunjavaju jednu ili više sledećih funkcija:

  • Kanal informisanja i znanja
  • Glasilo koje je protivteža vlasti i kontroliše vladu
  • Pokretač demokratskog procesa koji olakšava debate
  • Prenosilac kulturnog izražavanja
  • Ujedinitelj zajednice

 

 

KONKRETAN SLUČAJ

 

Migranti iz Sirije ili Afganistana sve ćešće prolaze balkanskom rutom na putu ka Evropi.

Društvene mreže igraju važnu ulogu u obradi ove informacije. Tvitovi i Instagram fotografije koje su objavili tražioci azila na balkanskoj ruti daju bolji uvid u njihovu realnu svakodnevnicu. Francuski medij „LeFigaro.fr“ (link) je na primer uspeo – uz pomoć ovih neobrađenih objava – da iscrta putanju migranata do Austrije, Nemačke ili Švedske, preko Grčke, Makedonije, Srbije i Mađarske.

 

image1.png
Putovanje migranata na balkanskoj ruti, iscrtano i dokumentovano zahvaljujući društvenim mrežama samih protagonista.

 

Ovakva upotreba društvenih mreža pokazuje razvoj medijskog pejzaža i uloge medija. Danas svako može da svedoči nekom događaju i da ga istog trenutka podeli sa celim svetom. Iz ove prakse rodilo se „građansko novinarstvo“, koje svakog korisnika društvenih medija čini potencijalnim proizvođačem informacija.

3 – ŠTA JE SLOBODA ŠTAMPE?

KLJUČNI POJMOVI

 

Sloboda štampe građanima garantuje da će dobiti sve informacije potrebne da slobodno izgrade sopstveno mišljenje.

 

Uloga štampe je da prosvetli čitaoce i da pokrene debatu među građanima. Da bi se to postiglo, novinari poštuju pravila. Mogu da govore o svim temama, ali vodeći računa o proveravanju informacija kako bi se osigurao njihov kvalitet.

 

U zemlji koja garantuje slobodu štampe, novinari mogu slobodno da rade svoj posao i da dele medijski sadržaj bez prepreka. Oni raspolažu neophodnim prostorom za razvoj strogog novinarskog pristupa vodeći istagu i upoređujući izvore. Slobodan novinar se oslanja na analizu i pregled činjenica i mogućih objašnjenja. Na takvom novinarskom pristupu počiva pouzdanost i kvalitet informacija.

 

U nekim zemljama, sloboda štampe može biti dovedena u pitanje a novinari mogu biti sprečeni da pokrivaju neke događaje ili da kritikuju vlasti. NVO Reporteri bez granica svake godine objavljuje svetsku rang listu zemalja prema slobodi štampe .

 

 

KONKRETAN PRIMER

 

U avgustu 2018, crnogorski istraživački novinar Jovo Martinović je dobio nagradu Peter Mackler za novinarsku hrabrost i etiku. Ovo je nagrada za doprinos novinara slobodnoj i nezavisnoj štampi.

 

Jovo Martinović je radio za brojne međunarodne medije kao što su BBC, The Economist ili The Financial Times. Prepoznat je po kompletnom pokrivanju organizovanog kriminala u Evropi i ratnih zločinaca je Balkanu. Nakon ovih istraga, sudski je gonjen zbog šverca droge.

 

Kako biste se konkretno upoznali sa izazovima slobode štampe, možete pročitati pismo “Optužnica protiv crnogorskog novinara Jova Martinovića” (na engleskom) koje su Međunarodna federacija novinara i i Evropske federacija novinara uputile crnogorskom premijeru. U ovom obraćanju se traži da se razmotre okolnosti u kojima je novinar stupio u kontakt sa osumnjičenima: pod drugim identitetom kako bi vodio svoju istragu.

4 – KAKO PROVERITI INFORMACIJU?

KLJUČNI POJMOVI

 

Informacije koje su dostupne onlajn u današnje vreme prenose kako pouzdani izvori i profesionalni novinari, tako i manipulatori koji proizvode lažne vesti. Zato je u digitalnom svetu postalo izuzetno važno da umemo razlikovati istinu od laži.


Potrebno je postaviti sebi neka jednostavna pitanja o proceni kvaliteta i valjanosti neke informacije, ali i pouzdanosti izvora. Pre samog čitanja članka ili gledanja video materijala, potrebno je kritički razmisliti i zapitati se:

  • Ko je autor dokumenta, da li je on stručnjak za datu temu?
  • O kakvom vebsajtu ili izdavaču se radi?
  • Odakle dolazi informacija? Jesu li navedeni izvori?
  • Kada je informacija nastala?
  • Koji su ciljevi sajta: prodaja, informisanje, ubeđivanje, zastrašivanje?

 

Da bi informacija bila pouzdanija i smatrana tačnom, moraju je potvrditi drugi izvori informacija ili objaviti drugi mediji. Zato se kaže da se informacija mora ukrstiti da bi se proverila.

 

 

KONKRETAN SLUČAJ

 

Konsultovanje nezavisnih medija je jedan od najboljih načina da se pouzdano informišemo. Nezavisni mediji su profesionalni akteri novinarstva, kojima je zadatak da objave „kvalitetnu, potpunu, slobodnu, nezavisnu i pluralističku informaciju“.

 

Na Balkanu tim kriterijumima odgovaraju mnogi mediji:

 

Informacije o nezvisnim medijima možete pronaći na platformi Talmil, u kartici „Nezavisni mediji“ (link).

 

5 – KAKO PREPOZNATI LAŽNE VESTI?

KLJUČNI POJMOVI

 

Za prepoznavanje lažne vesti potrebno je primeniti alate za proveru informacije u skladu sa sledećim pravilima:

 

1. Provera vebsajta na kojem smo pronašli informaciju. Kartice „pravni podaci“ ili „o nama“ generalno pomažu u određivanju vrste sajta koji konsultujemo (blog, humoristični sajt itd.). Ako je u pitanju društvena mreža, proveriti nalog koji je podelio/objavio informaciju (parodijski, institucionalni i sl.).

 

2. Pogledati datum objavljivanja informacije. U današnje vreme, informacija brzo stari ili je u međuvremenu već demantovana/proverena.

 

3. Proveriti identitet autora informacije (Novinar? Stručnjak za datu temu? Građanin?). Zapitajte se koji je njegov cilj, da nas informiše, podeli svoj stav ili da manipuliše nama?

 

4. Istražiti poreklo informacije. Gde je prvo objavljena? Na internetu se informacije često dele, objavljuju ali i deformišu, izvlače iz konteksta ili tumače. Zato je važno otkriti odakle dolazi informacija.

 

5. Postaviti prava pitanja, biti radoznao i sumnjati. Kritičko razmišljanje je najefikasnije sredstvo kojim raspolažemo u zaštiti od lažnih vesti i teorija zavere.

 

 

KONKRETAN SLUČAJ


Tokom predsedničke kampanje 2016, grad Veles u Makedoniji, je postao „svetska prestonica lažnih vesti“. Naime, pod uticajem moćnih država, stotinak mladih Makedonaca su napravili pravu „fabriku lažnih vesti“ čiji je cilj bio emitovanje lažnih vesti za američku javnost, putem interneta, kako bi na izborima pobedio Donald Tramp.

 

Ovi mladi ljudi su zarađivali skoro 10 000 evra mesečno za kreiranje lažnih naloga i izmišljanje svih vrsta članaka. Najčešće lažne vesti su imale za cilj diskreditaciju kandidatkinje demokrata Hilari Klinton i narušavanje njene reputacije glasinama. Lažna vest da je Barak Obama finansirao kampanju Hilari Klinton novcem ukradenim od veterana, pokrenuta u Velesu, je postala viralna u Sjedinjenim Američkim Državama.